IZLET UČENIKA SŠ NEUM U VUKOVAR

IZLET UČENIKA SREDNJE ŠKOLE NEUM U VUKOVAR 18.11.2015.

Učenici Srednje škole Neum 18.11.imali su priliku posjetiti Vukovar povodom obilježavanja 24.godine pada Grada heroja. U popodnevnim satima na neumskoj magistrali čuo se val osmjeha i šaputanja učenika. Nakon zajedničkog fotografiranja krenuli smo putem ravne Slavonije i neprežaljenog Grada heroja.
Nakon duge noći ispunjene pjesmom i smijehom stigli smo na naše prvo odredište. Prva postaja bila je Vukovarska bolnica. Iznad ulaza u bolnicu nalazi se crveni križ s rupama-simbol ranjenih,ubijenih i svih onih koji su tražili siguran kutak u podzemnim tunelima i hodnicima vukovarske bolnice.
Na ulazu u bolnicu pogledali smo kratak,vrlo emotivan film o Vukovaru u vrijeme rata. Tu se nalazi operacijski stol gdje je u vrijeme tromjesečne borbe obavljeno do čak 500 operacija dnevno. Kasnije smo se spustili u sklonište koje je ostalo netaknuto koliko god je to moguće. Odmah na početku na stropu je crveno svjetlo koje obasjava jedan kvadrat stropa. U pogledu prema gore uočili smo prazan prostor i žice koje je probila bomba „krmača“,probila je svih 5 etaža te završila u krevetu jednog ranjenika srpske nacionalnosti,a nije eksplodirala. Poslije smo ušli u bolesničke sobe gdje su se nalazili približeni kreveti,lutke s krunicom oko vrata kao imitacije ranjenika,umrlih,djece,beba i medicinskog osoblja. Posebno je dojmljiva jedna prostorija u kojoj je mrkli mrak, a u sredini sobe stoji postolje s tri upaljene svijeće,a iz njega se čuju imena heroja Vukovara. Na izlasku iz soba,u hodniku na pločicama je opisan svaki dan vukovarske muke.
Nakon obilaska bolnice dobili smo satak slobodnog vremena tijekom kojeg smo obilazili grad,te se počeli odmarati za naš sljedeći veliki korak. To je bilo sudjelovanje u velikoj koloni sjećanja. Imitiranjem Lijepe naše i minutom šutnje za sve poginule branitelje i nestale civile započeo je program obilježavanja Dana sjećanja na žrtve Vukovara 1991.godine.
Laganim korakom krenuli smo kolonom u kojoj se nalazilo oko 50000 hodočasnika. Putem smo vidjeli veliki urušeni vodotoranj i jedan po nama svima jako dojmljiv grafit u čast Kati Šoljić,majci četvorici poginulih vukovarskih branitelja. Nakon puta dugog 10-ak km stigli smo na Memorijalno groblje gdje su u čast žrtvama Domovinskog rata vijence položili predsjednica države i ostale udruge i organizacije koje žele odati počast nestalima.
Tog dana svakoj osobi koja je posjetila Vukovar tuga se mogla iščitati na licu,a sjaj suza bio je lako primjetljiv u očima mnogih. Stigli smo na mjesto gdje je postavljeno 938 bijelih križeva,a pored svakog križa jedna ruže,trobojnica i svijeća. Iznad njih postavljen je veliki križ,a jedna baka rekla nam je da su vanjske plohe križa namreškani valovi Dunava i vukovarski bregovi,a okomite i vodoravne crte koje čine križ su simbol Isusove muke i muke Grada heroja.
Otvoreni pogled prema nebu i vječni plamen znak je optimizma,nade i raja gdje su duše vukovarskih heroja . Nakon obilaska groblja počela je sveta misa koju je predvodio zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Nakon mise krenuli smo na ručak,a poslije ručka stigli smo na Dunav,svi su upalili svijeću,te uz pomoć profesora na obali smo svijećama napisali ime našeg grada i srce kao znak naše ljubavi prema Vukovaru. Na obali smo zastali diveći se tisućama svijeća koje su plutale Dunavom. Vukovar nas je ispratio u svojoj čari,sa svim svojim ranama i uspomenama. Ulicama Grada heroja vjetar još uvijek šapuće priče o prošlosti koje nikada neće ni prestati jer se nikada ne smiju zaboraviti.
Nakon ponovno dugog puta svojim kućama smo se vratili u ranim jutarnjim satima,te je tako završilo još jedno zanimljivo i tužno putovanje koje će zasigurno svim učenicima ostati u jako dobrom sjećanju.

Leave a Reply